Serapeji u Sakari i Aleksandriji između Amenhotepa III. i Teofila

• Main Author: Kiš, Tomislav
• Other Authors: Milićević-Bradač, Marina
• Format: Master Thesis
• Language: Croatian
• Published: Sveučilište u Zagrebu. Filozofski fakultet. Odsjek za arheologiju. 2021
• Subjects: HUMANISTIČKE ZNANOSTI. Arheologija. Antička arheologija; HUMANISTIC SCIENCES. Archeology. Ancient Archeology; Aleksandrija; Apis; Sakara; Serapej; Serapis; Alexandria; Saqqara; Serapeum; sami
• Online Access: https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffzg:5404; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:018684; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/ffzg:5404; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/ffzg:5404/datastream/PDF

U radu je, kao što to i sam naslov sugerira, ponuđen pregled povijesnog i arhitektonskog razvoja Serapeja u Sakari i Aleksandriji od najranije izvršene sahrane Apisova bika u prvome od njih za vrijeme vladavine faraona Amenhotepa III. sredinom 14. st. pr. Kr. pa sve do uništenja potonjeg za vrijeme episkopata Teofila krajem 4. st. S obzirom na to da je sakralna zdanja nemoguće u potpunosti razumjeti bez poznavanja kultova za čije su potrebe podignuta, prvo su obrađeni kultovi Apisa i Serapisa, s posebnim naglaskom na njihovim početcima, elaboraciji, karakteristikama i međusobnoj povezanosti, kao i ikonografiji ovih božanstava. Tek su tada obrađeni sami Serapeji. Preciznije, kroz zasebna poglavlja o Samostalnim grobnicama, Maloj i Velikoj galeriji te nadzemnim dijelovima kompleksa u Sakari, a potom i onih o ptolemejskoj i rimskoj fazi gradnje kompleksa u Alexandriji, ostvaren je cilj njihove kronološke analize. Na samome kraju, rad je zaokružen dodatnim poglavljima o knjižnici u aleksandrijskom Serapeju, njegovome kraju i prikazima u popularnoj kulturi. This thesis, as suggested by the title, gives an overview of the historical and architectural development of the Serapea at Saqqara and Alexandria from the earliest burial of the Apis bull in the former during the reign of Amenhotep III in the middle of the 14th century BC until the destruction of the latter during the episcopate of Theophilus of Alexandria at the end of the 4th century AD. Given that sacral buildings are impossible to fully understand without further knowledge of the cults for which they were erected, the cults of Apis and Serapis are presented in the opening chapters, with special emphasis on their beginnings, elaboration, characteristics, and interconnectedness, as well as iconographic traits of both deities. Only after are the Serapea themselves dealt with. More precisely, the goal of their chronological analysis was achieved through separate chapters on the Isolated Tombs, the Lesser and Greater Vaults, and the above-ground structures of ...