Kritika neoliberalne biopolitike na primjeru pandemije koronavirusa

• Main Author: Šumanović, Ana
• Other Authors: Pupovac, Ozren
• Format: Master Thesis
• Language: Croatian
• Published: Sveučilište u Rijeci. Filozofski fakultet. Odsjek za kulturalne studije. 2022
• Subjects: biomoć; biopolitika; neoliberalizam; sloboda; rizik; sigurnost; populacija; individualizam; pandemija; zdravstveni sustav; biopower; biopolitics; neoliberalism; freedom; risk; security; population; individualism; pandemic; health system; HUMANISTIČKE ZNANOSTI. Etnologija i antropologija; HUMANISTIC SCIENCES. Ethnology and Anthropology; Rasta; sami
• Online Access: https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffri:3258; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:959930; https://www.unirepository.svkri.uniri.hr/islandora/object/ffri:3258; https://www.unirepository.svkri.uniri.hr/islandora/object/ffri:3258/datastream/PDF

Ovaj rad bavi se pojmom biopolitike Michela Foucaulta, odnosno njenom neoliberalnom inačicom te načinom na koji populacija biva upravljana specifičnim tehnikama moći. Počevši od pojma biomoći koja se uz liberalizam kao umijeće upravljanja oblikuje početkom osamnaestog stoljeća, opisano je kako je uslijed značajnih društvenih promjena poput industrijskog razvoja te rasta populacije bilo potrebno uspostaviti nove tehnike moći koje će održavati produktivnost populacije, prvenstveno se baveći njenim biološkim životom, u čemu značajnu ulogu ima medicina. Nadalje, razvoj tržišta dovodi do pitanja individualnih sloboda te ograničavanja moći države. Ona otvara prostor tržištu te je njena moć usmjerena na proizvodnju produktivne populacije, na očuvanje sloboda, ali i sigurnosti. No nakon tijekom velikih društvenih kriza koje su obilježile dvadeseto stoljeće, takva uloga države sve se više propituje. Pojavom neoliberalne teorije koja uz pomoć raznih interesnih skupina dobiva sve više prostora, dolazi do sve veće privatizacija javnih dobara te se naglasak sve više stavlja na „rasterećenje“ države od odgovornosti za pojedince, kako bi se njeni troškovi što više umanjili. Diskurs neoliberalne ideologije usmjeren je na pojedince kao nositelje odgovornosti, oni su ti koji bi sebi trebali omogućiti sigurnost i slobodu. Stoga je biopolitika kao tehnika moći koja upravlja ljudima kao populacijom zadobila novi, privatizirani oblik. Ima sve veću ulogu u privatnoj sferi života, u kojoj pojedinci sami procjenjuju i odgovaraju na rizike i opasnosti s kojima bi se mogli suočiti, što uključuje i načine očuvanja vlastitog zdravlja. Te načine pak diktira tržište uz pomoć države. Posljedice privatizacije javnih usluga poput onih zdravstvenih posebno su vidljive u državama koje su nekada garantirale osiguranje za svoje stanovnike. To se ponajviše odnosi na postsocijalističke države, među kojima je i Hrvatska. Sustavna privatizacija zdravstvenog sustava nije uspjela rasteretiti državne troškove, već je dovela do još većeg opterećenja ...