Štetočine uskladištenog žita i njihovo suzbijanje

• Main Authors: Kljajić, Petar, Andrić, Goran, Pražić Golić, Marijana, Jokić, Goran, Vuković, Slavica
• Format: Article in Journal/Newspaper
• Language: srp
• Published: Poljoprivredni fakultet - Departman za zaštitu bilja i životne sredine "dr Pavla Vukasovića", Novi Sad 2016
• Subjects: suzbijanje; štetočine uskladištenog žita; Rattus rattus
• Online Access: https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/988; http://plantarum.izbis.bg.ac.rs/bitstream/id/3326/bitstream_3326.pdf

Uskladišteno žito i proizvode od žita napada i oštećuje veliki broj organizama kao što su insekti, grinje, mikroorganizmi, glodari i ptice. Smatra se da se u svetu, tokom skladištenja, godišnje izgubi oko 15% zrnenih proizvoda, od čega oko 80% prouzrokuju štetni insekti, a oko 10% glodari i ptice. Skladišni insekti se prema načinu života svrstavaju u primarne i sekundarne, gde su primarne štetočine ekonomski najznačajnije, jer napadaju i oštećuju cela zrna i razvijaju se u njima. Najpoznatije vrste iz reda Coleoptera (tvrdokrilci) su: žišci (familija: Curculionidae) i rizoperta (familija: Bostrichidae), a iz reda Lepidoptera (leptiri) moljci iz familija Gelechiidae i Tineidae. Sekundarne štetočine napadaju samo oštećena žita u toku žetve, transporta ili čuvanja u neadekvatnim skladišnim uslovima, ali i proizvode od žita. Od tvrdokrilaca su najvažniji brašnari iz familija Tenebrionidae, Cucujidae i Silvanidae, a od leptira, moljci iz familija: Phycitidae i Pyralidae. Pored insekata, značajne gubitke u skladištu, prozrokuju svojom aktivnošću glodari, od kojih su najprisutnije štetne vrste u skladištima u našoj zemlji: sivi pacov (Rattus norvegicus Berck.), crni ili brodski pacov (Rattus rattus L.) i domaći miš (Mus musculus L.). Kod ptica su najznačajniji domaći vrabac (Paser domesticus), divlji golub (Columba livia) i gačac (Corvus frugilegus). Zaštita uskladištenog žita od štetočina je, danas, usaglašena sa zahtevima međunarodnih standarda kvaliteta i kodeksima: dobra poljoprivredna praksa, dobra proizvođačka praksa, dobra praksa uskladištenja i standard HACCP, i dominantno se oslanja na primenu preventivnih mera i monitoring štetočina, dok se direktno suzbijanje (posebno korišćenje hemijskih metoda zaštite) preduzima samo kada je to neizbežno. Zato su u ovom radu uz prikaz najvažnijih štetočina uskladištenog žita i njihovih osobina date i mogućnosti primene različitih mera, metoda i postupaka suzbijanja koji pojedinačno ili zajedno mogu pozitivno uticati na očuvanje kvaliteta i količinu žita tokom skladištenja.