Moderniziranje Saveza: Jugoistočna Europa između Lisabona i Washingtona
Završetkom Hladnog rata otvorio se prostor za razvoj odnosa u međunarodnoj zajednici koji pogoduju stvaranju globalnog partnerstva. Iako članak 5. ostaje brand Saveza, nužno je moderniziranje odnosa na relaciji SAD – EU, kao i s ostalim važnim čimbenicima međunarodnih odnosa poput UN-a, OESS-a, Rusi...
Main Author: | |
---|---|
Format: | Article in Journal/Newspaper |
Language: | Croatian |
Published: |
Croatian Political Science Association
2011
|
Subjects: | |
Online Access: | https://hrcak.srce.hr/77762 https://hrcak.srce.hr/file/115477 |
Summary: | Završetkom Hladnog rata otvorio se prostor za razvoj odnosa u međunarodnoj zajednici koji pogoduju stvaranju globalnog partnerstva. Iako članak 5. ostaje brand Saveza, nužno je moderniziranje odnosa na relaciji SAD – EU, kao i s ostalim važnim čimbenicima međunarodnih odnosa poput UN-a, OESS-a, Rusije, ali i Kine. Kako su se mijenjali međunarodni odnosi, tako je i Sjevernoatlantski savez tijekom desetljeća svog postojanja prošao različite faze razvoja – od Hladnog rata do pokušaja stvaranja globalnog partnerstva. Djelujući globalno, nameće se potreba za jasnijim definiranjem legitimnosti operacija izvan prostora država članica sukladno međunarodnom pravu. U tom smislu članci 4. i 7. Ugovora dobivaju posebno značenje. Zapravo, imajući u vidu jedinu preostalu misiju tzv. tradicionalnog Saveza u Europi, Lisabonski samit predstavlja velik korak u pravcu završetka NATO-ove vlastite posthladnoratovske tranzicije, ali i doprinos daljnjem procesu izgradnje mira i povjerenja u Jugoistočnoj Europi. The end of the Cold War opened the space for developing new relationships in the international community that are conducive to creating global partnerships. Although Article 5 remains the brand of NATO, it is necessary to modernize the relationship between the U.S. and the EU as well as with other important actors in international relations such as the UN, OSCE, Russia and China. With changed international relations through past sixty years, the North Atlantic Alliance has changed itself simultaneously over decades. The Alliance passed through different stages of its own development – from the Cold War era to attempting to create a global partnership. Acting globally, there is a need for defining the legitimate operations outside the territory of Member States under International law. In this sense, Articles 4 and 7 have a special meaning. In fact, bearing in mind the mission of “old” and traditional NATO, the Lisbon Summit represents a major step toward completion of NATO’s post-Cold War transition, but also contributes to the process of building long-lasting peace and confidence in Southeast Europe. |
---|