Prvi rezultati istraživanja šumskih šteta koje čini smeđi medvjed (Ursus arctos) u šumama obične jele (Abies alba) u Hrvatskoj

• Main Authors: Krapinec, Krešimir; Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje, Svetošimunska 25, HR-10 000 Zagreb, HRVATSKA; [e-mail], Majnarić, Dario; »Hrvatske šume« d.o.o., Uprava šuma Podružnica Delnice, Supilova 32, 51300 Delnice, Hrvatska, Jovanović, Davor; »Hrvatske šume« d.o.o., Uprava šuma Podružnica Delnice, Šumarija Mrkopalj, Stari Kraj 1, 51315 Mrkopalj, Hrvatska, Kovač, Igor; »Hrvatske šume« d.o.o., Uprava šuma Podružnica Koprivnica, Šumarija Đurđevac, Bana Jelačića 80, 48350 Đurđevac, Hrvatska, Medarić, Ivica; »Hrvatske šume« d.o.o., Uprava šuma Podružnica Senj, Nikole Suzana 27, 53270 Senj, Hrvatska
• Format: Text
• Language: Croatian; English
• Published: Forestry faculty of University of Zagreb 2011
• Subjects: smeđi medvjed; Ursus arctos; guljenje kore; obična jela; Abies alba; Brown bear; debarking; silver fir; Lair
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/68218; http://hrcak.srce.hr/file/101818; http://hrcak.srce.hr/file/101819

U radu je analizirana inventura stabala kojima je smeđi medvjed ogulio koru. Primjerne su plohe osnovane u mješovitim bukovo-jelovim šumama gorskoga dijela zapadne Hrvatske, u kojima su i nastajale takve štete. Način oštećivanja stabala sličan je onomu što ga crni medvjed čini u Sjevernoj Americi (Ursus americanus) i Japanu (Ursus thibetanus japonicus) pa se zaključuje kako nije riječ o oštećenjima stabala koje smeđi medvjed radi zbog označivanja teritorija. Oštećenja nastaju guljenjem kore s debla, a na deblu i unutrašnjem dijelu (floem) kore vide se otisci zuba. Kora je s oštećenih stabala razbacana oko njih. Smeđi je medvjed gotovo isključivo oštećivao stabla obične jele (Abies alba) većih prsnih promjera u raznodobnim sastojinama (raspon debljinskih stupnjeva oštećenih stabala kreće se od 22,5 do 77,5 cm; s kulminacijom u debljinskom stupnju 42,5 cm). Distribucija ukupnoga broja stabala te broja jelovih stabala na primjernim plohama pokazivala je vrlo visoko uklapanje u teoretsku distribuciju (Liocourtova krivulja) tipičnu za bukovo-jelovu sastojinu (R2 = 0,9629; p < 0,0001; respektivno R2= 0,93284; p < 0,0001), a stabla koja je oštetio medvjed glede distribucije prsnih promjera pokazuju tipičnu Gaussovu distribuciju (c2= 4,93076; p = 0,5572). Pri tome je medvjed birao deblja jelova stabla na primjernoj plohi (Kruskal-Wallisov test c2 = 139,5987; p = 0,001), odnosno najveći indeks preferabilnosti (prijemljivost za štete) imaju stabla prsnoga promjera 57,5 cm. Analiza kemijskoga sastava jelove kore (weendska analiza /Weende Analysis/) pokazala je kako je količina sirovoga pepela (minerala), bjelančevina, NET-a, kalcija i fosfora u jelovoj kori veća na lokalitetu gdje su štete bile veće. Budući da o toj problematici do sada postoji više teorija, od koje su najvjerojatnije prekapacitiranost prostora, izlaganje animalne hrane, povećana gustoća brloga te struktura sastojine, spomenutu problematiku treba još detaljnije istražiti. The paper analyzes the inventories of trees debarked by the brown bear. Sample plots were established in mixed beech-fir forests in the mountainous part of western Croatia (an area in which such type of damage is relatively frequent). The method of damaging trees is similar to that incurred by the black bear in North America and Japan. Consequently, the cause of tree damage cannot be attributed to bears marking their territory. Bears damage trees by peeling the bark off the stem. The stem and the inner part (phloem) of the bark show teeth marks. The bark from the damaged trees is scattered around the trees. The brown bear almost exclusively damaged silver fir trees of larger breast diameters growing in uneven-aged stands (the diameter classes of damaged trees range from 22.5 to 77.5 cm, with the damage degree culminating at 42.5 cm). Distribution of the total number of trees, as well as the number of fir trees in the sample plots showed very high correlation with the theoretical distribution (Liocourt curve) typical of a beech-fir stand (R2=0.9629; p<0.0001; R2=0.93284; p<0.0001, respectively); however, in terms of breast diameter distribution, trees damaged by the brown bear show the typical Gaussian distribution (c2=4.93076; p =0.5572). The bear selected thicker fir trees in the sample plot (Kruskal-Wallis test c2=139.5987; p =0,001); in other words, trees with breast diameters of 57.5 cm have the highest preference index (proneness to damage). The analysis of fir bark chemical composition (Weende analysis) showed that the quantity of raw ash (minerals), proteins, NET, calcium and phosphorus in the fir bark was higher in the locality in which damage occurred more frequently. There are several theories dealing with this topic, of which the most plausible include space over-capacity, accessibility of animal food, increased lair density and stand structure. For this reason, the topic should be studied in more detail.