DIREKTNA I INDIREKTNA KOMUNIKACIJA U FOLKLORNOJ PROZI
Da bi direktna usmena komunikacija bila folklor, ona mora biti i umjetničkom. Usmeno pjesništvo predstavlja umjetnost govorene riječi u kojoj su povezani tekst, tekstura i kontekst. No folklor se može razumjeti ne samo pomoću »medija« izravne usmene komunikacije nego i uz pomoć indirektne, pisane ko...
Main Author: | |
---|---|
Format: | Text |
Language: | Croatian |
Published: |
Institute of Ethonology and Folklore Research
1982
|
Subjects: | |
Online Access: | http://hrcak.srce.hr/51048 http://hrcak.srce.hr/file/78266 |
Summary: | Da bi direktna usmena komunikacija bila folklor, ona mora biti i umjetničkom. Usmeno pjesništvo predstavlja umjetnost govorene riječi u kojoj su povezani tekst, tekstura i kontekst. No folklor se može razumjeti ne samo pomoću »medija« izravne usmene komunikacije nego i uz pomoć indirektne, pisane komunikacije. To dolazi do izražaja u slučajevima kada sami pripovjedači, osim što pripovijedaju, svoje pripovijetke i zapisuju. Tako zapisan tekst uvijek je modifikacija usmeno kazivane pripovijetke jer govorena i pisana riječ imaju svoje vlastite. međusobno različite zakone. Opširno se analiziraju postupci i motivacije jedne usmene pripovjedačice koja je iz vlastitih pobuda sama zapisivala tradicijske pripovijetke iz svog repertoara. Kriteriju usmene umjetničke komunikacije za razumijevanje folklora potrebni su i dodatni kriteriji. Stiže se ponovno do koncepcije kolektivnosti, promatrane sada na temelju kontaktnoga komunikacijskog čina. |
---|