Biokemijski pokazatelji u krvi uživalaca alkohola
Biološka, klinička i socijalna stanja alkoholičara već dugo iziskuju objektivne i specifične pokazatelje poremećaja uzrokovanih uživanjem alkohola u svrhu što ranijeg otkrivanja rizičnih uživalaca. Uživaoci prekomjernih količina alkohola mogu pokazivati nekoliko kliničko-kemijskih promjena od kojih...
| Main Authors: | , , |
|---|---|
| Format: | Text |
| Language: | English |
| Published: |
Institute for Medical Research and Occupational Health
2004
|
| Subjects: | |
| Online Access: | http://hrcak.srce.hr/342 http://hrcak.srce.hr/file/810 |
| Summary: | Biološka, klinička i socijalna stanja alkoholičara već dugo iziskuju objektivne i specifične pokazatelje poremećaja uzrokovanih uživanjem alkohola u svrhu što ranijeg otkrivanja rizičnih uživalaca. Uživaoci prekomjernih količina alkohola mogu pokazivati nekoliko kliničko-kemijskih promjena od kojih se neke upotrebljavaju kao pokazatelji alkoholizma. To su ponajprije promjene u aktivnostima jetrenih enzima gama-glutamiltransferaze (GGT), aspartat aminotransferaze (AST) i alanin aminotransferaze (ALT) te promjene srednjeg volumena eritrocita (MCV). Svi ti pokazatelji imaju dvije slabe strane. S jedne strane, mogu odražavati poremećaj ili bolest određenog organa s nepouzdanom specifičnošću prepoznavanja etiologije bolesti. S druge strane, nisu dovoljno osjetljivi za otkrivanje kroničnog alkoholičara prije nastajanja organskih komplikacija. Tijekom posljednjeg desetljeća uveden je u dijagnostiku kroničnog alkoholizma novi biokemijski pokazatelj sni.eni ugljikohidratni transferin (carbohidrate deficient transferrin, CDT). To je glikoprotein koji prenosi željezo u tijelu i koji se stvara i oslobađa iz jetre. Iako razlozi još nisu sasvim rasvijetljeni, u osoba koje redovito uživaju veće količine alkohola koncentracija sniženog ugljikohidratnog transferina u serumu redovito je povišena. U radu su dani odabrani relevantni literaturni podaci o biokemijskim pokazateljima u.ivanja alkohola i dijagnosticiranja kroničnog alkoholizma. Usto, autori su i sami procjenjivali do koje mjere uobičajeni krvni biopokazatelji alkohola odražavaju štetne učinke uživanja alkoholnih pića u skupini vlastitih ispitanika tijekom periodičkih medicinskih pregleda. Pritom su se posebno usredotočili na novi biokemijski parametar postotak CDT-a (T). Na temelju pregleda literaturnih podataka i vlastitog opa.anja, autori su zaključili da T kao biopokazatelj alkohola u krvi u velikoj mjeri udovoljava postavljenim kliničkim kriterijima pouzdanosti i specifičnosti. The biological, clinical and social effects of alcohol abuse call for objective and specific biomarkers of alcohol-related diseases and early detection of alcohol consumers at risk. Alcohol abusers may exhibit several clinical and/or chemical changes. Changes in parameters such as gamma-glutamyltransferase (GGT), aspartate aminotransferase (AST), alanine aminotransferase (ALT), and mean corpuscular volume (MCV) may serve as biomarkers of chronic alcoholism. All available biomarkers have two drawbacks. The first is that they indicate adverse effects in a particular organ, but tell little about their aetiology. The second is that they are not sensitive enough to detect abuse before it results in organic impairment. The 1990s have seen the introduction of a new diagnostic biomarker, carbohydrate-deficient transferrin (CDT). Reduced concentrations of this biomarker are found in serum after regular high alcohol intake. Relying on literature and their own clinical experience, the authors conclude that CDT seems to meet the clinical criteria of reliability and specificity. |
|---|