Fosol žderonje (Gulo gulo) iz jame Zvonečka II

• Main Authors: Miculinić, Kazimir, Döppes, Doris
• Format: Article in Journal/Newspaper
• Language: Croatian
• Published: 2014
• Subjects: pleistocen; žderonja (Gulo gulo); jama Zvonečka II; Lipnik; Jama; Klaus; Gulo gulo
• Online Access: https://hrcak.srce.hr/284329; https://hrcak.srce.hr/file/411506

Fosilni ostaci žderonje (Gulo gulo) nađeni su u jami Zvonečka II na brdu Lipnik blizu Karlovca, Hrvatska. Ova vrsta porodice Mustelidae obitava na sjeveru Euroazije i u Sjevernoj Americi. Tijekom pleistocena njezino područje rasprostranjenosti sezalo je i do južnijih predjela sve do Hrvatske koja je bila južna granica njezine rasprostranjenosti u ovom dijelu Europe. Fosilni ostaci roda Gulo nađeni su na sveukupno deset lokacija: Šandalja II, Pećina u Brini, Vindija, Pećina na Saftici, Pisana stina, Velika pećina, u koštanoj breči iz Pule, u koštanoj breči s Hvara, u koštanoj breči s nepoznate lokacije te u Zvonečkoj II. Morfologija jame, pozicija ulaza i nalaza ne ukazuju na to da je jama funkcionirala kao prirodna klopka u koju je životinja upala. Životinje su u špilju ulazile kroz vrtaču duboku 20-ak metara koja se nalazi otprilike iznad dvorane. Prethodni ulaz u špilju koji se nalazio na dnu vrtače sada je zatvoren, ali znamo da je postojao zbog velike količine sedimenta u dvorani koji su došli kroz njega. Lubanja je nađena na samom kraju padine. Ostaci žderonje sastoje se od frontalnog dijela lubanje s potpuno očuvanim lijevim očnjakom i zubima obraza, klimavim lijevim sjekutićima, fragmentom desne gornje vilice i klimavim desnim očnjakom. Sudeći po veličini gornjeg četvrtog pretkutnjaka i usporedbi s ostalim fosilima i nalazima žderonja, možemo zaključiti kako se u Zvonečkoj II radi o većem mužjaku. Datiranje žderonje odrađeno je u centru Klaus-Tschira-Labor (KTL, Curt Engelhorn-Zentrum Archäometrie) u Mannheimu, te je uzorak datiran na 28,144 ± 101 14C godina prije sadašnjosti (MAMS-11067). Fosilni ostaci žderonje čuvaju se u Gradskom muzeju grada Karlovca.Nedavno istraživanje drevnog mitohondrijskog DNK Pleistocenskog Europskog žderonje ustanovilo je određenu razinu vremenske i prostorne sličnosti među populacijama. Sekvencijskom analizom DNK od otprilike 40 fosiliziranih žderonja pokazalo je kako je izumrla europska populacija imala veću genetsku raznolikost od recentnih populacija na području ...