Zdrav međuodnos ljudi i životinja – važnost obrazovanja o pozitivnom međudjelovanju
Međuodnos ljudi i životinja prisutan je od osvita civilizacija. Kao što nam povijesni zapisi ukazuju, nekada je on bio puno dublji i dalekosežniji. Da bi taj odnos bio zdrav, zasigurno mu temelj mora predstavljati empatija – suosjećanje. Tu su primjeri drevnih kultura poput starih Hebreja, Sjevernoa...
| Published in: | JAHR |
|---|---|
| Format: | Article in Journal/Newspaper |
| Language: | Croatian |
| Published: |
2020
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/251867 https://hrcak.srce.hr/file/366198 |
| Summary: | Međuodnos ljudi i životinja prisutan je od osvita civilizacija. Kao što nam povijesni zapisi ukazuju, nekada je on bio puno dublji i dalekosežniji. Da bi taj odnos bio zdrav, zasigurno mu temelj mora predstavljati empatija – suosjećanje. Tu su primjeri drevnih kultura poput starih Hebreja, Sjevernoameričkih Indijanaca ili Eskima. Svakodnevica kultura staroga vijeka, njihov odnos s bližnjima, živim svijetom, životinjama, bio je neraskidivo povezan. Iz tog se međuodnosa učilo, njega se poštovalo, isto se prenosilo na sljedeće generacije, što kao takvo evidentno predstavlja bioetički vid cjelovitijeg sagledavanja živoga i života, nasuprot današnjem segmentiranom i seciranom pristupu. Uistinu, naši su stari u praktičnom življenju prekrasno i puno govorili da su im životinje stvarno bile blago, a upravo to otkriva se i kroz spomenuti primjer pozivajući nas ne na neke nove, suvremene perspektive tog odnosa, nego na prisjećanje i primjenu onih starih i prokušanih pogleda i naputaka zapisanih, primjerice, u hebrejskom Zakonu, odnosno Tori. Danas nam je u našoj svekolikoj otuđenosti od živoga svijeta u njegovu izvornom prirodnom obliku, koji smo utoliko industrijalizirali i pretvorili u potrošački proizvod, potreban optimalan odnos u kojem na određeni način obje strane mogu biti zadovoljene s obzirom na svoje biološke potrebe te na bioetički aspekt kao pogled na život u cjelini u kojem smo svi umreženi. Ako se u tom nazoru tkanja života takne ili potrga jedna nit, neminovno je da će se titraji, ako ne i same rupe, proširiti čitavim tkanjem i odraziti se na izgled i funkcioniranje života kakav poznajemo. Zato je prijeko potrebno preispitivanje i obrazovanje o njemu na temelju tisućljetnih prokušanih principa. The interrelationship between man and animals has been present since the dawn of civilisations. It was deeper and broader before than it is now. For this relationship to be healthy, empathy must be the foundation for it. In the society of Eskimos, North American Indians, and old Hebrews, we can find an example of this. They had everyday life interconnected with a fellow man, the living world and animals. From that relationship they could learn, they respected it, transmitted it to the next generations. As our forefathers beautifully said, animals were a treasure for them. Today, we need an optimal relationship for both sides to be satisfied in a biological sense as well as in bioethical one when we see life as a whole in which we all are interconnected. If in this weaving of life, we touch or tear one thread, the shudders and even holes will spread through life as we know it. That is why reconsideration and education in this sense are more than needed. |
|---|