Sport activities and smoking habits among schoolchildren

• Main Authors: Videmšek, Mateja, Karpljuk, Damir, Rešetar, Vanja, Kondriš, Miran, Štihec, Jože
• Format: Article in Journal/Newspaper
• Language: English
• Published: Faculty of Kinesiology 2002
• Subjects: sport participation; school children; smoking; Sporttreiben; Rauchen; Schulkinder; Brat; Droga; Kalan; Sida; Sorge; sami
• Online Access: https://hrcak.srce.hr/225497; https://hrcak.srce.hr/file/328687

The purpose of this research is to establish whether male and female schoolchildren active in sports smoke cigarettes. This research is based on a study of 101 female and 62 male 13-year-old pupils from four primary schools in Ljubljana. For research purposes, a questionnaire containing 42 variables has been used. All the variables have been “crossed” with the criterion variable “How many hours per week do you practice sports, including PE lessons?”. The results indicate that the assumed hypothesis cannot be proved; although some findings can certainly be ascertained. The analysis of results has shown that 12.9% male and 10.9% female pupils smoke. On average, the male pupils started smoking at the age of 11, whereas the female pupils started smoking at the age of 12. Care for their health is the main reason why the majority of pupils do not smoke and the reason why these pupils are active in sports. The male pupils mostly practice sports competitively, whereas the female pupils do sports recreationally and irregularly. The pupils who come from non- smoking families (i.e. parents who do not smoke) are usually more actively involved in sport activities than those pupils who come from families who smoke. There are, however, not many parents who are also active in sport, although most of them do encourage their children’s engagement in sports. In order to decrease the smoking habits among young people, various additional activities will have to be made available to them. The activities should be interesting to them on the one hand, and on the other hand, they should be available to them in their spare time. And sport activities should certainly find a place among them. Uvod Pušenje je u današnje vrijeme postalo najrašireniji oblik ovisnosti ljudi. U 1998. godini od posljedica pušenja, prema nekim podacima, umrlo su 3623 stanovnika Republike Slovenije - više nego od posljedica alkoholizma, teških droga, SIDA-e, samoubojstava, ubojstava i prometnih nezgoda zajedno. Iako podaci ukazuju na to da se broj pušača od 1988. godine smanjuje (danas puši oko 25% stanovnika, 1991. godine, pak, pušilo je 42% stanovnika R Slovenije), zabrinjavajuće su prije svega dvije stvari: povećanje broja žena pušača (uskoro će ih biti isto koliko i muškaraca, dok je 1975. godine među pušačima bilo samo 27% žena) te sve više pušača među mladima (Turk, 2000). Nedvojbeno je sport vrlo važan cimbenik u sprečavanju pušenja. Vecina pušača počinje s pušenjem u ranim godinama, što dovodi do ovisnosti. Zbog toga je utoliko važnije mladima ponuditi što više zdravih aktivnosti, među koje se nedvojbeno ubrajaju i sportske aktivnosti. Uz pomoć upitnika, koji je bio izrađen na osnovi istraživanja Debeljak i Kalan (1987) te djelomično dopunjen, željelo se analizirati sportsku aktivnost mladih i njihove pušačke navike te utvrditi odnos između sudjelovanja u sportu i pušenja školske mladeži. Metode rada Uzorak ispitanika činila su 62 učenika i 101 učenica osnovnih škola u Ljubljani, u dobi od 13 godina. U istraživanju je upotrijebljen upitnik, koji su izradile Debeljak i Kalan (1987), a sadrži 42 pit nja o sportu i pušenju školske mladeži. Podaci su obrađeni na odjelu za obradu podataka Fakulteta za sport Sveučilišta u Ljubljani, a upotrijebljen je statistički paket SPSS za Windows. Izračunate su frekvencije i kontingencije kretanja rezultata. Nakon toga upotrijebljeni su potprogrami FREQUENCIES i CROSSTABS. Vjerojatnost povezanosti između varijabli provjerena je hikvadrat testom. Rezultati i rasprava Rezultati istraživanja pokazuju da je 21,0% učenika i 24,8% učenica sedmog razreda osnovne škole već pokušalo pušiti. Puši 12,9% učenika i 10,9% učenica. U prosjeku, učenici su počeli pušiti u 11. godini, a učenice u 12. godini. Povezanost varijable “Koliko si satova u tjednu sportski aktivan, zajedno sa satima tjelesne i zdravstvene kulture?” s ostalim varijablama u biti se nije pokazala statisticki značajnom, ali je iz rezultata moguće izlučiti važne i zanimljive konstatacije. Ucenici se međusobno razlikuju po količini pušenja, neovisno o količini bavljenja sportom. Većina puši samo u iznimnim prilikama. Učenice koje puše samo u iznimnim prilikama sportski su aktivnije od učenica koje puše više. Više od 50% osnovnoškolaca koji puše rado bi prestalo s pušenjem. Od onih koji su već pušili, 71% je onih, a među njima prevladavaju učenice, koji su već prestali pušiti. Neki osnovnoškolci su pokušali, odnosno već i prestali pušiti, jer to šteti njihovoj tjelesnoj kondiciji i zdravlju. Iz istog razloga vecina ispitanika ne puši i mišljenja su da pušenje šteti zdravlju. Sportski aktivnih je 85,5% učenika i 77,2% učenica. Učenici se većinom natjecateljski bave nogometom, košarkom i biciklizmom, dok se učenice, većinom rekreativno ili povremeno, bave odbojkom, košarkom i plesom. Unatoč tome što nema puno roditelja koji su sportski aktivni, većina ih (90%) svojoj djeci preporučuje bavljenje sportom. Učenici i učenice iz obitelji roditelja-nepušača sportski su aktivniji u usporedbi s obiteljima gdje roditelji puše. Podaci ukazuju i na to da puše skoro svi osnovnoškolci u čijim obiteljima puše i brat i sestra. Većina mladih svjesna je da su sport i zdravlje tijesno povezani. Unatoč tome je među sportašima u osnovnoj školi čak 10% pušača. Većina trenera ne dopušta pušenje, ali, nažalost, neki od njih su još uvijek slab uzor učenicima zato što i sami puše. Isto vrijedi i za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. U osnovnoj školi više je od 15% nastavnika za koje učenici sigurno znaju da puše. Isto tako puši i 5% trenera. “Sport bez cigareta” trebalo bi postati pravilo i dio sportskog morala za sve koji se bave sportom. U sportu se velika pažnja posvećuje naporima da se postigne što bolja tjelesna kondicija, a pušenje je čista suprotnost tim nastojanjima. Uvjerljivi su i zdravstveni razlozi i razlozi koji se odnose na vanjski izgled. Upravo te činjenice trebali bi znati iskoristiti svi koji se bore protiv pušenja, jer je za bavljenje sportom mladež moguće zainteresirati. Zaključak Činjenica je da je pušenje štetno, a što je još i gore – »početnik« brzo postane ovisnik. Nedvojbeno je da je vjerojatno najjači čimbenik koji može utjecati na smanjenje pušačkih navika odgovarajuća aktivnost mladih, prije svega u njihovu slobodnom vremenu, koje je potrebno odgovarajuće usmjeravati i planirati. Ovdje najvažniju ulogu imaju one aktivnosti koje svakog učenika u punoj mjeri individualno zaokupljaju. A među njih se, bez dvojbe, ubrajaju i sportske aktivnosti. Das Ziel dieser Forschung war, festzustellen, ob SchülerInnen, die Sport treiben, rauchen oder nicht. Diese Forschung basiert auf der Analyse von 101 13 jährigen Schülerinnen und 62 13jährigen Schülern aus vier Grundschulen aus Ljubljana. Zwecks dieser Forschung wurde eine 42 Variablen umfassende Umfrage angewandt. Alle Variablen wurden mit der Soll-Variable Wie viele Studen pro Woche, inklusiv Sportunterricht in der Schule, treibst du Sport? ‘gekreuzt’. Die Resultate zeigen, dass die aufgestellte Hypothese nicht bewiesen werden konnte. Andererseits, einige Ergebnisse können sicherlich festgestellt werden. Die Resultate der Analyse zeigen, dass 12,9% Jungen und 10.9% Mädchen rauchen. Im Durchschnitt haben die Jungen zu rauchen angefangen als sie 11 Jahre alt waren, wobei die Mädchen zu rauchen angefangen haben, als sie 12 Jahre alt waren. Die Sorge für die Gesundheit ist der Hauptgrund dafür, dass die Mehrzahl der Schulkinder nicht raucht und dass diese Schulkinder Sport treiben. Jungen treiben Sport aus wettkämpflichen Gründen und die Mädchen treiben Freizeitsport. Die Schulkinder, die aus den Familien stammen, deren Mitglieder nicht rauchen (z.B. die Eltern rauchen nicht) treiben häufiger Sport als die Schulkinder, die aus den Familien stammen, die rauchen. Es gibt, aber, nicht viele Eltern, die auch Sport treiben. Die Meisten von ihnen ermuntern jedoch ihre Hinder dazu, Sport zu treiben. Um die Anzahl von Schulkindern, die rauchen, zu reduzieren, verschiedene zusätzliche Tätigkeiten sollen ihnen zur Verfügung gestellt werden. Diese Tätigkeiten sollten, einerseits, das Interesse der SchülerInnen erwecken und, andererseits, den Hindern in ihrer Freizeit zur Verfügung stehen. Sport gehört sicherlich zu diesen Tätigkeiten.