Nalazišta novih i rijetkih biljaka na području Bosne i Hercegovine

• Main Author: Ritter-Studnička, Hilda
• Format: Article in Journal/Newspaper
• Language: German
• Published: Division of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb 1973
• Subjects: Bosna; flora; rijetke vrste; Beck; Elliot; Luke; Zannichellia palustris
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/157283; http://hrcak.srce.hr/file/231803

Prilikom mnogobrojnih ekskurzija sakupljen je u posljednje vrijeme veći broj biljnih vrsta koje su rijetke ili još nepoznate za područje Bosne i Hercegovine. Mnoge su od njih iz biljnogeografskih, ekoloških ili drugih razloga od općeg interesa. U prvome redu to su slijedeće tri vrste iz submediteranskog ili mediteranskog područja: Scilla autumnalis, Col- chicum kochii i Adiantum capillus veneris. Scilla autumnalis L. nađena je prvi put na području Bosne, i to na padinama oko Livanjskog polja, gdje raste na visini do 950 m nadmorske visine. Osim toga je ustanovljena u unutrašnjosti Bosne u okolini Banje Luke, gdje je vrlo obilno zastupljena na Stražbenici, brdu izgrađenom od bazalta. Colchicum kochii Pari. nova je biljka za područje Bosne i Hercegovine, a nađena je na Livanjskom, Glamočkom i Kupreškom polju. Tu se pojavljuje na manje ili više vlažnim staništima u okviru vegetacije potopljenih i močvarnih livada. Jedno obilno nalazište pronađeno je u okolini Bugojna, koje se nalazi već izvan krškog područja (u smislu dubokog krša na području submeđiteranske klime). Adiantum capillus-veneris L. nađena je prvi put u unutrašnjosti Bosne oko hladnog izvora i to kod Vranduka u dolini rijeke Bosne. Tu je doduše zastupljena samo u malom broju primjeraka, ali je ipak uspješno prebrodila hladne, kontinentalne zime. Opisane su promjene koje su se dešavale u toku 7 godina oko nalazišta, kao i njihov utjecaj na brojnost ove paprati. Nadalje su navedena nova nalazišta endemične vrste Vicia ochro- leuca Ten. var. dinara Borb. koja je po svoj prilici rasprostranjena na cijelome području bosansko-hercegovačkog krša; ona se, međutim, rijetko nalazi, jer se većinom javlja pojedinačno te je na velikim površinama nema. U ostacima hrastovih šuma, rasprostranjenih u južnom dijelu Imotskog polja (Hercegovina), nađen je veći broj vrsta koje su na području Hercegovine rijetke, a većinom su bile poznate sa svega jednog nalazišta. To su Trijolium bocconei Savi, Kickxia commutata Fritsch i Carex distachya Desf. Te vrste rastu ovdje u polusjeni hrastovih gajeva, dok ih na otvorenim poljima nema. Sabrane su nadalje vrlo rijetke vrste hidrofita, kao Zannichellia palustris L. var. pedicellata Wahlb. et Rosen, i to u Žabljaku, kraškoj rijeci u Livanjskom polju, zatim Ludivigia palustris (L.) Elliot kod Jo- šavke jugoistočno od Banje Luke, Potamogeton gramineus L. u Glamočkom polju i u Mostarskom blatu te Bolboschoenus maritimus L. u Kupreškom i Livanjskom polju. Spomenuta su dosada poznata nalazišta na području Bosne i Hercegovine, opisana njihova staništa kao i osobitosti samih biljaka. Kod gloga (Crataegus monogyna Jacq.) su zapaženi u istočnoj Bosni primjerci s ružičastim cvjetovima. Pojedinačno se oni javljaju na vapnencima, dok se cijela populacija sa svijetlo do tamnije ružičastim cvjetovima nalazi kod Kopača (6 km istočno od Goražde) na crvenim verfenskim škriljcima. U toku dvije godine, koliko su biljke mogle biti promatrane, boja je ostala konstantna. Opisane su nadalje populacije vrste Crocus albiflorus Kit. u kojima su zastupljene tri forme, i to tipična s bijelim cvjetovima, f. violacea Derganc i f. coerulescens Beck. Sve tri forme, kao i velik broj svih mogućih prelaza, javljaju se po livadama nedaleko od Makljen sedla kod Prozora i po visinama koje vezuju brda od Mliništa do iznad Glamočkog polja. Takve šarolike populacije spomenute su u literaturi s područja Kupresa i iz okoline Stoca u Hercegovini. Vjerojatno su rasprostranjene na cijelome području bosanskohercegovačkog krša na odgovarajućim staništima, tj. u visinama od oko 1000 m, po sunčanim, otvorenim mjestima, i to na dubokim tlima. Konačno su nađena nova nalazišta vrsta: Crepis blavii (Aschers.) Stađlm., endemične biljke dinarskog gorja, i to oko Buškog blata na visini od 700 m, Artemisia campestris L. na žutim pijescima kod Šor- maza u Livanjskom polju i Matteucia struthiopteris (L.) Tod. na obalama Klokotnice i Kozice jugoistočno od Busovače.