INFOKRACIJA I POLITIČKA KOMUNIKACIJA

• Main Authors: Jevtović, Zoran, Aracki, Zoran
• Format: Article in Journal/Newspaper
• Language: English
• Published: Croatian Communication Association 2015
• Subjects: ideologija; upravljanje političkim strankama; stranke; imidž; javno mnijenje; ideology; management of political communication; parties; image; public opinion; sami
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/137711; http://hrcak.srce.hr/file/202864

Internet, društvene mreže i globalni mediji bitno mijenjaju socijalno-psihološki model demokratskog odlučivanja, jer građani sve češće vlastite stavove, uvjerenja i obrasce ponašanja zamjenjuju medijskim slikama. Volja pojedinaca se lomi i preoblikuje, postajući dio političkog preuređenja, pri čemu ih država nevidljivim bičem prisiljava da budu istinski svoji kada to ne mogu sami. Moć tematiziranja izbija u fokus interesa, proaktivne komunikacijske strategije usmjeravaju javni dijalog, a personalizacija zamagljuje ideološke interese. Umjesto kritičkog komuniciranja masama se nude obećavajući paketi filtriranih informacija, pažnja se usmjerava ka ciljevima bogatih i vladajućih, dok politička komunikacija više skriva nego što otkriva. Analizirajući sve uočljiviju ulogu medijskog menadžmenta, PR-a i oglašavanja u javnoj sferi, autori zaključuju kako se sa digitalizacijom povećava podvojenost između onih koji upravljaju i onih kojima se upravlja, ali i da se politička demokracija postepeno transformira u infokratiju koja suverenitet građanina delegira na komunikacijske centre. Internet, social networks and global media significantly change the socio- psychological model of democratic decision- making, since citizens more and more their own attitudes, believes and behavior patterns replace by media pictures. Willingness of individuals is breaking and reshaping, becoming the part of political reorganization, whereas the state with the invisible lash force them to be truly their own as they are unable to do that themselves. The power of thematization pushes into focus the interests, pro –active communication strategies direct public dialogue, and personalization blurs ideological interests. Instead of critical communication, masses are offered promising packages of filtered information, the attention is focused to goals of the rich and governing while political communication is hiding more than discovering. Analyzing increasingly noticeable role of media management, PRs and advertizing in the public sphere, the authors ascertain that digitalization increases separation between those who manage and those who are managed, and also political democracy gradually transforms into infokratiya which delegates sovereignty to citizens on communication centers.