Načelo komplementarnosti u praksi Međunarodnog kaznenog suda

Načelo komplementarnosti jedno je od najvažnijih načela koja uređuju djelovanje Međunarodnog kaznenog suda. Svrha je tog načela razgraničiti jurisdikciju Suda od jurisdikcije država. Međutim, unatoč relativno jasnim smjernicama iz članka 17. Rimskog statuta, primjena načela u praksi se pokazala prob...

Full description

Bibliographic Details
Main Authors: Konforta, Marijana; Law Trainee in the Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights, Munivrana Vajda, Maja; University of Zagreb, Faculty of Law
Format: Text
Language:English
Published: Faculty of Law of University of Zagreb 2014
Subjects:
Online Access:http://hrcak.srce.hr/129512
http://hrcak.srce.hr/file/191352
Description
Summary:Načelo komplementarnosti jedno je od najvažnijih načela koja uređuju djelovanje Međunarodnog kaznenog suda. Svrha je tog načela razgraničiti jurisdikciju Suda od jurisdikcije država. Međutim, unatoč relativno jasnim smjernicama iz članka 17. Rimskog statuta, primjena načela u praksi se pokazala problematičnom. Autorice analiziraju razvoj dvostrukog testa u praksi Međunarodnog kaznenog suda počinjući od zahtjeva 'postupka u tijeku' i nastavljajući do pojmova nevoljkosti i nesposobnosti. Poseban naglasak stavljen je na pitanje pravičnog suđenja i kontroverznu tvrdnju da bi nepravični postupci na nacionalnoj razini trebali, sami po sebi, učiniti predmet dopuštenim pred MKS-om. This paper deals with the principle of complementarity as one of the most important principles governing the functioning of the International Criminal Court. The purpose of this principle is to delineate the jurisdiction of the Court from that of States. However, despite the relatively clear guidelines set in article 17 of the Rome Statue, the application of this principle has already proven to be difficult in practice. The authors analyze the development of the twofold test in the case law of the International Criminal Court, starting with the requirement of ongoing proceedings and then moving to the notions of unwillingness and inability. Special emphasis is given to the issue of due process and to the controversial claim that unfair proceedings at the national level should, in themselves, render the case admissible before the ICC.