Migracije Istok-Zapad u Europi od 1918-92.
Rad analizira raspoložive demografske podatke o međunarodnim migracijama unutar i u Europu u razdobljima 1918-39 i 1945-92. Težište je stavljeno na istočno-zapadnu dimenziju ovih migracija. U međuratnom razdoblju oko 9,2 milijuna ljudi je ili napustilo svoje zemlje kao radni migranti ili je bilo pro...
| Main Authors: | , |
|---|---|
| Format: | Text |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Institute for Migration and Ethnic Studies
1995
|
| Subjects: | |
| Online Access: | http://hrcak.srce.hr/126952 http://hrcak.srce.hr/file/187517 |
| Summary: | Rad analizira raspoložive demografske podatke o međunarodnim migracijama unutar i u Europu u razdobljima 1918-39 i 1945-92. Težište je stavljeno na istočno-zapadnu dimenziju ovih migracija. U međuratnom razdoblju oko 9,2 milijuna ljudi je ili napustilo svoje zemlje kao radni migranti ili je bilo prognano posljedicom mirovnih pregovora i novih granica nacionalnih država koje su tada nastale. U poratnom razdoblju (1945-50) oko 15,4 milijuna ljudi je pobjeglo ili protjerano unutar Europe. Većina njih je krenula ili je bila prisiljena krenuti prema zapadu: na primjer etnički Nijemci iz Čehoslovačke, Šleske, Istočne i Zapadne Prusije u Istočnu i Zapadnu Njemačku, Karelci u Finsku, Poljaci iz Ukrajine i Bjelorusije u Poljsku, Ukrajinci iz Poljske u Ukrajinu, Talijani iz Istre i Dalmacije u Italiju, itd. Između 1950. i 1992. još 14 milijuna ljudi migriralo je iz neke zemlje u srednjo-istočnoj i istočnoj Europi na Zapad. Glavne zemlje slanja bile su bivša DDR (37% od cjelokupne migracije Istok-Zapad u tom razdoblju), bivša Jugoslavija (17% uključujući nedavno prognane osobe iz Bosne, Hrvatske i Srbije), Poljska (14%) i bivši Sovjetski Savez (12%). Više od dvije trećine svih evropskih migranata Istok-Zapad otišlo je u (Zapadnu) Njemačku (68%). Većina migranata Istok-Zapad pripadala je nekoj etničkoj ili vjerskoj manjini (na pr. etnički Nijemci, Židovi, etnički Turci, drugi Muslimani, etnički Grci, Armeni, pentekostalci) koja je imala nacionalnu državu na Zapadu ili barem jako uporište ili "lobby" u nekoj od zapadnih zemalja. U zadnje vrijeme ratovi u Hrvatskoj i Bosni kao i etničko čišćenje doveli su do najvećeg vala izbjeglica i prognanika nakon 1945. Prognano je više od 5 milijuna građana bivše Jugoslavije od kojih je samo 700.000 uspjelo ući u neku zapadnu zemlju. U članku se pokazuje da se potisni i privlačni faktori koji uzrokuju masovne migracije ne mogu staviti pod nadzor samo podizanjem novih zakonodavnih barijera i postrojavanjem više naoružanih čuvara granice protiv pridošlica. The paper analyses available demographic data on international migration within and to Europe during the periods 1918-39 and 1945-92. The main focus is on the East-West dimension of this migration. In the inter-war period some 9.2 million people either left their countries as labour migrants or were displaced as a result of the peace treaties and the new boundaries of the emerging nation states. In the post-war period (1945-50) some 15.4 million people fled or were displaced within Europe. Most of them moved or were forced to move westwards: e.g. ethnic Germans from Czechoslovakia, Silesia, East and West Prussia to East and West Germany, Karelians to Finland, Poles from the Ukraine and Belorussia to Poland, Ukrainians from Poland to the Ukraine, Italians from Istria and Dalmatia to Italy, etc. Between 1950 and 1992 another 14 million people migrated from a country in East-Central and Eastern Europe to the West. The main sending countries were the former GDR (37% of all East-West migrants of this period), former Yugoslavia (17% including recently displaced persons from Bosnia, Croatia and Serbia), Poland (14%) and the former Soviet Union (12%). More than two thirds of all European East-West migrants moved to (West) Germany (68%). Most East-West migrants belonged to an ethnic or religious minority (e.g. ethnic Germans, Jews, ethnic Turks, other Muslims, ethnic Greeks, Armenians, Pentecostals) with a nation state in the West or at least with a strong foothold or lobby in one of the western countries. In recent times the wars in Croatia and Bosnia as well as ethnic cleansing have led to the largest wave of refugees and displaced persons since 1945. More than 5 million citizens of former Yugoslavia are displaced. Of them only 700,000 managed to enter a western country. The paper argues that push and pull factors causing massive migration cannot only be contained by erecting new legislative barriers and deploying more armed guards against newcomers. |
|---|