Drugi dolazak isusovaca u sjevernu Hrvatsku (II. dio)
Odlaskom isusovaca iz Požege, izgledalo je da se oni više nikada neće moći vratiti u Hrvatsku, pa su njihovi protivnici likovali. Ali je bilo i prijatelja koji su nastojali da se njihova nazočnost sačuva, a radili su potiho. Svako sjeme, pa i ono iz kojeg se ima razviti veliko stablo, najprije tiho...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Text |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Institute of Philosophy and Theology of Society of Jesus
2005
|
| Subjects: | |
| Online Access: | http://hrcak.srce.hr/1090 http://hrcak.srce.hr/file/2006 |
| Summary: | Odlaskom isusovaca iz Požege, izgledalo je da se oni više nikada neće moći vratiti u Hrvatsku, pa su njihovi protivnici likovali. Ali je bilo i prijatelja koji su nastojali da se njihova nazočnost sačuva, a radili su potiho. Svako sjeme, pa i ono iz kojeg se ima razviti veliko stablo, najprije tiho klije i raste dok se ne ukorijeni. Družba, sa svoje strane, nije odustajala od svoga poslanja da širi i brani Kraljevstvo Kristovo, makar se u svom radu suočavala s velikim protimbama. Istina i dobro uvijek pobjeđuju, iako je put do pobjede često posut trnjem. A i sami putovi su ponekad čudni. Tako je bilo i s dolaskom isusovaca u sjevernu Hrvatsku. Na tome su radili njihovi iskreni prijatelji, a ni Družbini poglavari nisu čekali skrštenih ruku. Čitajući znakove vremena, tražili su način kako da se "na jugu Monarhije" ostvari isusovačko misionarsko poslanje. Ono se i ostvarilo preko jednog čovjeka koji će silno raditi na tome da isusovce dovede u Bosnu, a oni će, kako je sam "prorekao", preko Bosne doći i u Hrvatsku. Bio je to Erik Brandis. Kad je 1878. Bosna okupirana, nastale su ondje i za Crkvu posve nove prilike. Družba će, surađujući s crkvenim i državnim vlastima, odigrati svoje veliko misijsko poslanje. Radom u tek osnovanim sjemeništima, dječačkom i bogoslovskom, ali i inače, cijeloj će regiji utisnuti novu vjersku i duhovnu fizionomiju. |
|---|