VALJANOST DIMENZIJSKE KONFIGURACIJE MODELA REDUCIRANE POTENCIJALNE USPJEŠNOSTI U SKIJAŠKIM SKOKOVIMA

• Main Authors: Ulaga, Maja, Čoh, Milan, Jošt, Bojan
• Format: Text
• Language: English
• Published: Faculty of Kinesiology; [e-mail] 2007
• Subjects: ski jumping; model; expert modelling; success; Eta; Kad’; sami
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/10208; http://hrcak.srce.hr/file/15725

Uvod Cilj istraživanja bio je utvrditi valjanost dimenzijske konfiguracije modela reducirane potencijalne uspješnosti (RPPM) u skijaškim skokovima. Pripremljena su dva modela uspješnosti (modeli A i B), koji se razlikuju samo po metodi određivanja pondera. Do sada je teorija ekspertnog modeliranja riješila problem dimenzijske konfiguracije baze znanja (težine) stvaranjem međuzavisnosti varijabli. Ta je metoda nazvana metodom zavisnog određivanja težina (A). Ovom metodom težine se određuju na temelju relativnog udjela pojedine varijable, čak i kad su vrijednosti izvedenih kriterija određene. Metoda zavisnog određivanja težina proizlazi iz principa da ukupna suma svih elementarnih varijabli (testova na elementarnoj razini stabla) u danom modelu uspješnosti mora iznositi 100. Bazirano na pretpostavljenoj linearnoj korelaciji između kriterija, težine izvedenih kriterija jednake su ukupnoj sumi težina direktno subordiniranih kriterija. Direktno subordinirani kriteriji mogu biti bazični kriteriji koji proizlaze iz danih izvedenih kriterija, ili sami izvedeni kriteriji koji proizlaze iz drugih izvedenih kriterija – neovisno o njihovoj razini na stablu modela uspješnosti. Novija metoda postavljanja pravila odlučivanja temelji se na principu nezavisnog doprinosa indi-vidualnih, znatno različitih varijabli – metoda nezavisnog određivanja težina (B). U ovoj metodi postavljanja pravila odlučivanja određuje se apsolutni doprinos varijabli rezultatu za potencijalnu uspješnost. Ono što se određuje jest apsolutni doprinos svakog bazičnog kriterija i/ili nezavisne varijable i svakog izvedenoga kriterija rezultatu za potencijalnu uspješnost, tako da se svakoj elementarnoj i izvedenoj varijabli dodjeljuje ponder od 0 do 100. Kod računanja rezultata izvedenih kriterija, u obzir se uzimaju i ponderi koje su dodijelili eksperti. U ovoj metodi nema sumiranih težina. Ekspert daje nezavisne težine za svaki kriterij (testovi ili čvorovi). Dakle, zadržava se princip nezavisnosti u određivanju značajnosti na višim razinama modela uspješnosti. Ovom se metodom može individualno odrediti značajnost svake varijable. Na primjer, varijabla težine 95 ima izrazito veliku značajnost sa stajali-šta uspješnosti sportaša, dok je varijabla težine 15 praktički beznačajna. Metode Ispitanici Uzorak se sastojao od 104 slovenska skijaška skakača iz seniorske kategorije, juniorskih kategorija od 17 do 18 i od 15 do 16 godina te tri kategorije dječaka, od 13 do 14, 11 do 12 te do 10 godina starosti, koji su testirani u listopadu 2000. godine, a nastupali su na slovenskim i međunarodnim natjecanjima u skijaškim skokovima u sezoni 1999./ 2000. Postupak Računalni program SMMS (Sport Measurement Management System) razvijen je na Fakultetu za sport u Ljubljani i korišten za računanje reducirane potencijalne uspješnosti. Korelacija između krajnjeg rezultata (RPPM) i natjecateljske uspješnosti (TU) utvrđena je Pearsonovim koeficijentom korelacije te, u slučaju nelinearnih varijabli, koeficijentom korelacije eta. Rezultati Korelacije između krajnjeg rezultata RPPM i kriterija uspješnosti u natjecateljskim kategorijama kreću se od niskih do srednje visokih. Testovi korelacije između modela A i natjecateljske uspješnosti pokazali su da su u nekim kategorijama (seniorska kategorija i kategorija dječaka dobi do 14 godina) modeli dosta visoko i čak statistički značajno korelirali sa stvarnom natjecateljskom uspješnošću, dok je u drugim kategorijama (juniorska u dobi do 18 i 16 godina) ta korelacija bila nešto niža. Korelacija između modela B i natjecateljske uspješnosti pokazala je statističku značajnost te korelacije samo za kategoriju dječaka do 14 godina. Rasprava i zaključci Korištenje metoda umjetne inteligencije ili, preciznije, ekspertnih sustava, označilo je novi smjer u sistemskom mišljenju pri traženju odgovora na osnovna pitanja iz teorije sportske uspješnosti. Kreiranje baze znanja je zapravo najvažnija faza u oblikovanju modela uspješnosti. Oba modela mjere isti predmet te među njima nema značajnih razlika. Unatoč tome, metoda B obećava više jer omogućuje ekspertu da određenoj varijabli ili setu varijabli dodijeli ponder, težinu neovisno o drugim varijablama. Na taj način, ekspert određuje doprinos svake elementarne i/ili izvedene varijable krajnjem rezultatu (score), bez obzira na prethodnu odluku. Ubuduće, bilo bi uputno reorganizirati stablo modela uspješnosti tako da se osigura da varijable unaprijed ne koreliraju u smislu mjerenih sposobnosti, već da imaju nezavisnu ulogu u modelu uspješnosti. Valjanost dimenzijske konfiguracije modela reducirane potencijalne uspješnosti u skijaškim skokovima različita je za različite kategorije. Jedan od razloga za to mogao bi biti mali broj ispitanika, pri čemu jako odstupanje već samo jednog ili dva natjecatelja može umanjiti krajnju korelaciju. No, rezultati pokazuju da postupak ekspertnog modeliranja u motoričkom i morfološkom području zaslužuje daljnji istraživački interes. The aim of the study was to establish the validity of the dimensional configuration of the reduced po-tential performance model in ski jumping. Two performance models were prepared (models A and B), dif-fering only in terms of their method of determining the weights (dimensional configuration). Model A in-volves the dependent determination of weights while model B includes the independent determination of weights. The sample consisted of 104 Slovenian ski jumpers from the senior-men’s category, junior-men’s categories from 17 to 18 and from 15 to 16 years of age and three categories of boys from 13 to 14, from 11 to 12 and up to 10 years of age. Validity of the dimensional configuration of the reduced potential perform-ance model in ski jumping is different for the age categories. The tests of correlation between models A and competitive performance revealed that in some categories (senior-men (R = 0.74**) and boys aged up to 14 (R = 0.51**) the models correlated quite highly and even statistically significantly with actual competitive performance, while in others (junior-men aged up to 18 and 16) this correlation was slightly lower. The cor-relation between model B and competitive performance revealed that correlation was statistically significant (R = 0.49**) only by category boys up to 14 years of age.