Amerusija. Dvokulturnost i sloboda (Govor prilikom preuzimanja nagrade „Liberty” 2000.)

• Published in: [sic] - a journal of literature, culture and literary translation
• Main Authors: Marija Bakula, Mane Boca, Paula Čivrak, Mihail Èpštejn
• Format: Article in Journal/Newspaper
• Language: English; Croatian
• Published: University of Zadar 2020
• Subjects: Literature (General); PN1-6790; sami
• Online Access: https://doi.org/10.15291/sic/3.10.ewrs.2; https://doaj.org/article/fb7fc3cef14f4e7391d81aff4c0682c8

Članak je zadržan u integralnom obliku i odstupa od standardnog načina citiranja i navođenja izvora koji se primjenjuje u [sic]-u.Dugo su se ruska i američka kultura percipirale kao potpuno suprotne, građene na proturječnim idejama: kolektivizmu i individualizmu, jednakosti i slobodi, na pojmovima komunalnost i „privacy”. Kako bismo se razumjeli, potrebno je primijetiti isti oksimoron u samom izrazu „rusko-američka kultura”, kao i u izrazu „crna ovca”. Mi se, ruski Amerikanci, nalazimo „na kraju perspektive koja iščezava”, u točki konvergencije suprotnosti i dužni smo ih iznova razrješavati sami u sebi, u svojem iskustvu i stvaralaštvu. Magnetno polje rusko-američke kulture nabijeno je svim onim intelektualnim i emocionalnim proturječjima koja su donedavno spomenute kulture činile neprijateljima i suparnicima.Dakle to je, prema svojem potencijalu, zapravo velika kultura koja ne pripada u potpunosti ni američkoj, a ni ruskoj tradiciji, već nekoj fantastičnoj kulturi budućnosti, onoj Amerusiji koja je prikazana u Nabokovljevoj Adi. Rusko-američka kultura ne može se svesti na svoje zasebne komponentne, već ih nadrasta, poput krošnje, na kojoj će se daleko razgranate grane zajedničkog indoeuropskog drveta jednom ponovno ispreplesti, spoznati svoje srodstvo, baš kao što se u ruskoj riječi sam i engleskoj same mutno prepoznaje srodstvo indoeuropskih korijena.