Zdravstvena njega bolesnika sa traheostomom nakon otpusta iz bolnice

• Main Author: Grozdanić, Emina
• Other Authors: Grabovac, Stjepan
• Format: Bachelor Thesis
• Language: Croatian
• Published: Veleučilište u Bjelovaru. Odjel sestrinstva. 2021
• Subjects: traheostoma; traheotomija; kanila; njega bolesnika; BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO. Kliničke medicinske znanosti. Otorinolaringologija; BIOMEDICINE AND HEALTHCARE. Clinical Medical Sciences. Otorhinolaryngology; Puta; sami
• Online Access: https://repozitorij.vub.hr/islandora/object/vtsbj:776; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:144:160816; https://repozitorij.vub.hr/islandora/object/vtsbj:776/datastream/PDF

Traheotomija je kirurški zahvat prilikom kojeg se stvara umjetni otvor (traheostoma) na prednjoj stijenci vratnog dijela dušnika.U traheostomu se postavlja trahealna kanila, pomagalo koje štiti dišni put, djeluje kao filter i pomaže u govoru. Traheotomija je jedan od najstarijih kirurški zahvata u povijesti medicine i kroz godine su se mijenjale tehnike izvođenja i indikacije za izvođenje. Traheotomija se može izvesti otvorenom kirurškom tehnikom ili minimalno invazivnom perkutanom tehnikom. U današnje vrijeme najčešće se izvodi radi osiguranja dišnog puta u slučaju mehaničke opstrukcije gornjih dišnih puteva, olakšavanja aspiracije i toalete dišnih puteva, omogućavanja produžene mehaničke ventilacije i odvajanja od mehaničke ventilacije te zbog kirurških zahvata u području glave i vrata od kojih su najzastupljenije onkološke operacije. Velik je broj trahealnih kanila koje koriste bolesnici s traheostomom. Razlikuju se po materijalu, veličini, prisustvu balona, nastavcima za fonaciju, disanje, primanje oksigenoterapije ili mehaničke ventilacije. Bolesnici s traheostomom zahtijevaju posebnu njegu kako od strane medicinskih djelatnika, tako i od strane osoba u okolini te korištenje posebnih medicinskih pomagala i uređaja u toj njezi. Zbog promijenjenog odnosa novog dišnog puta i okoline potrebno je znati načela čišćenja trahealne kanile, dišnih puteva, brige o dišnom putu, govoru i hranjenju bolesnika. Najveći dio te brige preuzimaju sami bolesnici, no ukoliko su u nemogućnosti tu ulogu preuzimaju njihovi njegovatelji, obitelj pa i zdravstveno osoblje.